Da, ti to možeš!

	Da, ti to možeš! Sadržaj
Hrvatska udruga paraplegičara i tetraplegičara - Da, ti to možeš!

Predhodna Slijedeća

POGLAVLJE 10

ŽIVCI, MIŠIĆI i KOSTI

Mnogobrojni i različiti uvjeti mogu utjecati na živce, mišiće i kosti nakon ozljede leđne moždine. Četiri odsječka ovoga poglavlja opisat će svaku situaciju, prednosti i nedostatke, i što trebate činiti.
SPASTICITET

ŠTO JE TO?

Kada su nekim spinalnim živcima prekinute stanice koje ih povezuju s mozgom, polagano se razvija pretjerana aktivnost uslijed povećanih refleksa. Čak i jednostavne stvari kao što je diranje ili iritacija kože, istezanje mišića i istezanje mišića mjehura, mogu izazvati refleksnu kontrakciju mišića koju ne možete kontrolirati. Jedan od najčešćih tipova mišićne kontrakcije koje se vide nakon ozljede leđne moždine su ukočenost i izravnatost koljena i ispruženo stopalo (spazam ekstenzora). Drugi tip je savinuće kuka i koljena (spazam fleksora).
KOJE PREDNOSTI IMA SPASTICITET?

Povećani spasticitet može upozoravati na bilo koju bol ili problem u području koje ne osjećate (npr. upala mokraćnih puteva, dekubitus itd.).

Spasticitet pomaže održavanju mišićne mase i čvrstoće kostiju.

Spasticitet pomaže poboljšanju cirkulacije krvi.

Spasticitet se može naučiti korisno upotrebljavati (npr. uporaba spazma exstenzora pri pomoći prebacivanja u kolica ili hodanje s hodalicama).

KOJE NEDOSTATKE IMA SPASTICITET?

Može smetati kod spavanja, vožnje auta, seksualnoga odnosa, hodanja s hodalicom, itd.

Može izazvati ogrebotine na koži, koje rezultiraju njezinim oštećenjem.

Može izazvati ograničene pokrete zglobova (kontrakture - vidi sljedeći odsječak ovoga poglavlja).

ŠTO UČINITI?

Većina spasticiteta može se tolerirati ako se iskoriste njegove prednosti. Neki načini kontrole spasticiteta i prevencija komplikacija uključuju sljedeće:

Svakodnevno vježbanje pomaže smanjenju spasticiteta.

Izbjegavajte podražaje za koje znate da pojačavaju spasticitet (npr. brzi pokreti ili neki položaji tijela).

Zamolite vašeg terapeuta pouku o uporabi podstavljenih remena ili udlaga koje mogu pomoći u kontroli spasticiteta.

Zaštitite svoja stopala i noge od oštrih udaraca o čvrste predmete tijekom spazma (npr. prilikom prebacivanja u kolica).

Tuširajte se ili kupajte u toploj (ne vrućoj!) vodi.

Pokušajte se opustiti ili smanjiti razinu stresa.

Ako spasticitet ometa spavanje, vožnju autom ili druge funkcije, potrebno je prodiskutirati druge opcije s vašim liječnikom u spinalnom centru. Ovi alternativni postupci uključuju sljedeće:

Lijekovi, iako imaju nuspojave niti jedan u potpunosti ne eliminira spazme.

Injekcije posebnih lijekova u mišiće ili živce da se reduciraju spazmi.

Kirurška terapija izlazišta živaca leđne moždine.

Zapamtite da značajno pojačanje spasticiteta može biti znak da nešto nije u redu s dijelovima tijela u kojima nemate osjet. Tako povećani spasticitet može upozoravati na upalu mokraćnih puteva, dekubituse, kamen u bubregu, upalu slijepoga crijeva, urašteni nokat ili bilo koji drugi problem. Upozorite vašeg liječnika ili terapeuta u spinalnom centru na povećanje ili smanjenje spasticiteta.
ATROFIJA I KONTRAKTURE

ŠTO JE TO?

Atrofija je smanjenje veličine mišićne mase kada se ona ne upotrebljava. Neke ozljede leđne moždine imaju za posljedicu veću ili manju mišićnu atrofiju.
Kontraktura je očvrsnuće tkiva oko zglobova i mišića koje ograničava pokrete i funkciju.
JESU LI KONTRAKTURE I ATROFIJA PROBLEM?

Kontrakture mogu biti ozbiljan problem, ali se mogu spriječiti. Ako se zaboravi uredno raditi fizičke vježbe, kontrakture mogu trajno ograničiti pokrete zglobova. Kontrakture mogu utjecati na premještanja u kolica ili bilo gdje, te na dnevne aktivnosti. Mogu izmijeniti i vaše držanje tijela, koje zatim omogućava nastajanje dekubitusa. Kod nekih osoba napetost nekih mišića ruke omogućava poboljšanje hvatanja (tenodesis).
Atrofija obično ne predstavlja medicinski problem.
DA LI SE ATROFIJA I KONTRAKTURE MOGU LIJEČITI?

Kontrakture se mogu spriječiti radeći vježbe zglobova u cijelom opsegu kretnji i to redovito. Zglobove u dijelovima tijela u kojima muskulatura ne radi treba pomicati uz pomoć ruku ili pomoćnika. Vaš terapeut podučit će vas kako raditi vježbe koje su važne za vas. Zglobovi ramena, zapešća, kukova, koljena i laktova najvažniji su u sprječavanju kontraktura. Ako je izražen spasticitet, tada su vježbe neobično važne i potrebno ih je raditi nekoliko puta na dan.
Atrofija ne zahtijeva izravnu terapiju. Obično se nauči kako izbjeći predugi pritisak na pojedine koštane dijelove (kao što je to stražnjica ili ramena) da se preduhitre dekubitusi. Atrofija se obično može spriječiti električnom stimulacijom koja se provodi dva do tri puta na dan. Međutim, svaki mišić koji treba "nabildati" potrebno je stimulirati, što zahtijeva dosta vremena i novaca. Osim ako se neki funkcionalni pokreti ne vrate ili je električna stimulacija medicinski nepohodna, ovakvo električno "jačanje" obično se ne preporuča kod bolesnika s ozljedom leđne moždine.
NEUROGENO HETEROTROFIČNO OKOŠTAVANJE

ŠTO JE TO?

Neurogeno heterotrofično okoštavanje (NHO) je rast tkiva poput komadića kosti u mekim čestima tijela ispod visine ozljede. Ta se kost svara unutar mišića, obično blizu zglobova. Može zahvatiti sve zglobove ispod visine ozljede leđne moždine. Obično su zahvaćena područja oko zglobova koljena, kukova i laktova. Obično kost prestane rasti sama po sebi. Obično je to vidljivo na rendgenskom snimku oko 4 do 10 tjedana pošto je proces započeo. Cijeli proces se završava za oko 18 do 30 mjeseci, ostavljajući komad prave kosti. Ista je kao i ostale kosti u tijelu ali bez prave funkcije, a može pričinjavati probleme pri pokretu zgloba.

ZAŠTO SE TO DOGAĐA?

Na nesreću, uzrok ovome stanju je nepoznat. Ne javlja se kod svih bolesnika s ozljedom leđne moždine. Nitko ne zna zašto je neki bolesnici dobiju a neki ne. Zbog nekog razloga, mlade stanice kostiju mogu "pobjeći" sa svoga mjesta i smjestiti se u mekim čestima gdje sazrijevaju i postanu tvrde.
Neke stvari mogu djelovati u začinjanju toga procesa, a u svezi su s promjena u tijelu nakon ozljede, npr. s promjenama u krvnoj cirkulaciji, hormonima ili drugim kemijskim čimbenicima u području gdje se stvara NHO. Neke osobe smatraju da prejako vježbanje može prouzročiti "trganje" tkiva i nakon toga okoštavanje. Druga teorija govori o ograničenom krvarenju uzrokovanom trganjem ili ozljedom u području podložnom za stvaranje koštanih depozita.
KAKO ZNATI IMAM LI GA?

Osjećate sljedeće:

smanjene pokrete zglobova - može se razviti brzo ili polagano,

otok,

crvenilo,

povećanu temperaturu kože na mjestu otoka.

KOJI DRUGI ČIMBENICI MOGU UZROKOVATI OVE SIMPTOME?

Sljedeći čimbenici mogu uzrokovati istu vrstu simptoma i moraju biti pažljivo ispitani:

infekcija određenog područja,

slomljena kost,

krvarenje unutar mišića,

tumor kostiju,

tromboza dubokih vena.

Vaš će liječnik na osnovi različitih testova ustanoviti o čemu se točno radi i što je uzrok opisanim simptomima.
Tromboza dubokih vena je hitno stanje i morate odmah zvati liječnika. (Vidi poglavlje o cirkulaciji ovoga priručnika.)
ŠTO SE DOGAĐA AKO IH IMATE?

Najveća komplikacija je izrazito smanjenje opsega kretnji i kontraktura. Ovo pridonosi slaboj pokretljivosti, Može uzrokovati probleme prilikom sjedenja, odijevanja donjih dijelova tijela, premiještanja, kupanja i hodanja.
KOJE TESTOVE ŠTO UPUĆUJU DA POSTOJI NHO TREBA UČINITI?

Tri su testa koji se rabe u otkrivanju i praćenju NHO:

Alkalijska fosfataza. Vrijednost alkalijske fosfataze u tijelu je visoka tijekom perioda aktivnog stvaranja kosti. Obično se vrati na normalne vrijednosti kada NHO prestane rasti.

Rendgenološka pretraga (RTG). Upotrebljava se za dokazivanje i lokalizaciju NHO te procjenjuje koliko je nova kost zrela. RTG snimak ne može pokazati koliko dugo kost postoji.

Scintigrafija kostiju. Najbolja je pretraga u dijagnozi NHO. Može otkriti NHO nekoliko tjedana prije nego se vidi na RTG snimci.

KAKVA JE TERAPIJA?

Nema uspješne terapije NHO. U prevenciji nastanka NHO prepisuje se katkada lijek koji se zove Didronal.
Vaš liječnik će prema vrijednostima alkalne fosfataze znati kada je NHO sazrio, jer se tada vrijednosti vraćaju na normalu i scintigrafija kostiju ne pokazuje aktivni rast nove kosti. Kost se onda može odstraniti kirurški da se poboljšaju pokreti zgloba ako NHO smeta. U slučaju da NHO ne smeta pokretima zgloba, može se ostaviti tamo gdje jest.
POMAŽE LI OGRANIČENO VJEŽBANJE?

Prema današnjim saznanjima, nježno aktivno ili pasivno vježbanje više pomaže nego što ozljeđuje. Treba pokušati raditi vježbe u onom opsegu koji se može podnijeti.
OSTEOPOROZA ILI "SLABE" KOSTI

ŠTO JE TO?

Osteporoza je gubitak kalcija i fosfora iz kostiju. Česta je kod ozljeda leđne moždine. Kosti koje obično drže jaki tonus mišića tijekom aktivnosti i stajanja, više nemaju tu ulogu. Osteoporoza oslabljuje kosti i čini ih podložnima lomu i slabom zaraštavanju.
MOŽE LI SE LIJEČITI OSTEOPOROZU KOD BOLESNIKA S OZLJEDOM LEĐNE MOŽDINE?

Nema dokazane dobre terapije u poboljšanju okoštavanja ili sprječavanju osteoporoze, iako je bilo nekih eksperimentalnih pokušaja. Osnovna je terapija spriječiti lom kostiju. Treba uvijek poduzeti posebne mjere predostrožnosti da se ne padne ili da se noge ne prignječe uz neki tvrdi predmet tijekom premještanja. Treba pažljivo raditi prema uputama terapeuta tijekom vježbanja da se izbjegnu nagla istezanja ili pak pritisak na kosti. Stajanje ili stajanje u razboju ili hodanje s hodalicama može spriječiti nastanak osteoporoze u nogama.

Predhodna Slijedeća