|
Načela univerzalnog dizajna
Univerzalni dizajn
Dizajnirati proizvode i okoliš kako bi bili u najvećoj mjeri uporabljivi svim ljudima, bez
potrebe za prilagodbama ili nekim posebnim dizajnom.
Autori, radna grupa sastavljena od arhitekata, industrijskih dizajnera, inženjera i dizajnera
okoliša zajedničkom je suradnjom došla do dolje navedenih Načela univerzalnog dizajna, koji
trebaju poslužiti kao vodič prilikom oblikovanja okoliša, proizvoda i komunikacija.
Ovih sedam načela mogu se primjeniti prilikom ocjenjivanja postojećeg dizajna, vodiča u procesu
dizajniranja, te edukacije kako dizajnera, tako i potrošača o značenju uporabljivijih proizvoda
ili okoliša.
Načela univerzalnog dizajna su ovdje prikazana na slijedeći način: naziv načela, sažeta i lako
pamtljiva bit načela, definicija načela, kratki opis primarnog naputka za dizajniranje i vodič,
te popis ključnih elemenata koji se trebaju primjeniti prilikom dizajniranja, a koji se vežu uz
određeno načelo.
Važno: ova Načela univerzalnog dizajna odnose se samo na opće uporabljiv dizajn, dok
postupak dizajniranja uključuje više od same brige za uporabljivošću. Dizajneri moraju uključiti
prilikom svog procesa dizajniranja i ostale čimbenike, kao što se ekonomska isplativost, tehničke
karakteristike, kulturološke, spolne razlike, kao i brigu za okoliš. Načela univerzalnog dizajna
daju upute kako na bolji način integrirati značajke koje su zajedničke čim većem broju korisnika.
Sve upute ne moraju biti primjenjive kod svih vrsta dizajna.
Prvo načelo: nepristrana mogućnost korištenja
Dizajn je tako napravljen da ga mogu koristiti i kupiti osobe s različitim mogućnostima.
Upute
Osigurati jednak način korištenja za sve korisnike: identično gdjegod je
to moguće, slično kad nije.
Izbjegavati segregiranje ili stigmatiziranje bilo kojeg korisnika.
Briga za privatnost, sigurnost i zaštitu moga biti za sve korisnike
jednaka.
Dizajn treba napraviti atraktivnim svim korisnicima.
| |
 |
Drugo načelo: fleksibilnost kod korištenja
Dizajn treba imati mogućnost prilagodbe širokom spektru različitih sklonosti i mogućnosti.
Upute
Treba biti osigurana mogućnost izbora načina uporabe.
Treba omogućiti mogućnost pristupa i uporabe i za dešnjake i ljevake.
Treba prilagoditi dizajn prema mogućnostima korisnikâ i njihovoj
sposobnosti točnog i ispravnog rukovanja.
Treba osigurati prilagodbu korisnikovom tempu.
| |
 |
Treće načelo: jednostavna i intuitivna uporaba
Dizajn mora biti lako razumljiv, bez obzira na korisnikovo iskustvo, znanje, vladanje jezikom
ili trenutačnom razinom koncentracije.
Upute
Eliminirati nepotrebnu složenost.
Treba biti dosljedan s korisnikovim očekivanjima i intuicijom.
Treba se prilagoditi širokom spektru pismenosti i znanja jezika.
Informacije se nižu prema važnosti.
Treba omogućiti djelotvornu pomoć i povratnu informaciju tijekom i po
svršetku posla.
| |
 |
Četvrto načelo: uočljive informacije
Dizajn treba davati korisniku potrebne informacije, bez obzira na stanje njegovih osjetila ili
uvjete okoliša.
Upute
Treba rabiti razne vrste izražaja (slikovne, glasovne i taktilne) kod
postojanja opsežne prezentacije bitnih informacija.
Između bitnih informacija i njihovog okruženja mora biti osiguran
adekvatan kontrast.
Treba omogućiti maksimalnu čitljivost bitnih informacija.
Treba razlikovati elemente na način na koji oni mogu biti opisani (tj.
trebaju tako biti napravljeni da na jednostavan način daju smjer ili uputu).
Treba osigurati kompatibilnost s nizom tehnika ili uređaja koji koriste
ljudi s teškoćama pri osjetu.
| |
 |
Peto načelo: Toleriranje pogreške
Dizajn mora biti takav da se opasnosti svedu na minimum, te da se onemoguće poslijedice slučajnog
ili nenamjernog djelovanja.
Upute
Elementi trebaju biti postavljeni na taj način, kako bi se na najmanju
moguću mjeru svela opasnost i pogreške: najkorišteniji elementi; najpristupačniji; eliminirani
opasni elementi, izolirani ili pokriveni.
Osigurati upozorenja na opasnost ili mogućnost pogreške.
Osigurati zaštitne elemente.
Onemogućiti nesvjesne postupke u zadaćama koje traže punu koncentraciju.
| |
 |
Šesto načelo: nizak fizički napor
Dizajn treba biti takve vrste da ga se može koristiti djelotvorno i ugodno, s najmanjim mogućim
naporom.
Upute
Treba izbjegavati situacije kad korisnikovo tijelo nije u neutralnom
položaju.
Napor za izvršenje neke radnje mora biti sveden na razumnu mjeru.
Ponavljanja treba svesti na minimum.
Trajne fizičke napore treba svesti na minimum.
| |
 |
Sedmo načelo: mjere i prostor za pristup i uporabu
Valja osigurati mjere i prostor za pristup, dohvat, rukovanje, i uporabu bez obzira na dimenzije
korisnikovog tijela, njegov položaj ili mogućnost mobilnosti.
Upute
Treba biti osigurana dobra preglednost prema važnim elementima, kako
sjedećim, tako i hodajućim korisnicima.
Mora se omogućiti ugodan dohvat za sve sjedeće ili hodajuće korisnike.
Treba postaviti rukohvate različite visine i veličine.
Mora se osigurati podesan prostor za pomoćna sredstva ili za pomoć druge
osobe.
| |
 |
Sastavljeno od zagovaratelja univerzalnog dizajna, navedenih abecednim redom: Bettye Rose
Connell, Mike Jones, Ron Mace, Jim Mueller, Abir Mullick, Elaine Ostroff, Jon Sanford, Ed
Steinfeld, Molly Story, and Gregg Vanderheiden.
Inačica 2.0 - 1. IV 1997.
Sredstva su uglavnom dobivena od: The National Institute on Disability and Rehabilitation
Research, U.S. Department of Education.
© Copyright 1997 NC State University, The Center for Universal Design
|