Madridska deklaracija

NEDISKRIMINACIJA PLUS POZITIVNO DJELOVANJE REZULTIRA UKLJUČENJEM U ZAJEDNICU

Mi, više od 600 sudionika Europskog kongresa o invaliditetu, održanom u Madridu, toplo pozdravljamo proklamaciju 2003. godine za Europsku godinu osoba s invaliditetom, koja će kao događaj morati djelovati na podizanju javne svijesti o pravima više od 50 milijuna Europljana s invaliditetom.

U ovoj Deklaraciji smo odredili svoju viziju, koja treba dati konceptualni okvir za djelovanje u Europskoj godini na europskoj razini, kao i na nacionalnim, regionalnim i lokalnim razinama.

Preambula

1. INVALIDITET JE PITANJE LJUDSKIH PRAVA
   Osobe s invaliditetom imaju pravo na ista ljudska prava kao i ostali građani. Prvi članak Opće deklaracije o ljudskim pravima kaže: Svi ljudi su slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima. Kako bi se postogao taj cilj, sve zajednice trebaju veličati raznolikosti unutar svojih zajednica i brinuti se kako bi osobe s invaliditetom mogle uživati u punini ljudskih prava: građanskih, političkih, ekonomskih i kulturnih, što je i potvrđeno raznim međunarodnim konvencijama, Ugovorom Europske unije, kao i u mnogim nacionalnim ustavima.

2. OSOBE S INVALIDITETOM TRAŽE JEDNAKE MOGUĆNOSTI, A NE MILOSRĐE
   Kao i druga područja u svijetu, tako je i Europska unija proteklih desetljeća prošla dug put od filozofije paternalizma prema osobama s invaliditetom do pokušaja njihovog osnaživanja, kako bi stekli kontrolu nad svojim životima. Stari su se pristupi uglavnom temeljili na samilosti i uočljivoj bespomoćnosti osoba s invaliditetom, a ti se stavovi sad smatraju neprihvaljivim. Djelovanje se sad usmjerilo s naglasaka na rehabilitaciji pojedinca kako bi bio sposoban "uklopiti se" u društvo, prema globalnoj filozofiji društva koje se modificira kako bi uključilo i prilagodilo se potrebama svih ljudi, uključujući i onih s invaliditetom. Osobe s invaliditetom traže jednake mogućnosti i pristup društvenim bogatstvima, t.j. cjelokupno obrazovanje, nove tehnologije, zdravstvene i socijalne službe, sport i aktivnosti za slobodno vrijeme, potrošačka dobra i usluge.

3. BARIJERE U DRUŠTVU VODE U DISKRIMINACIJU I ISKLJUČENJE IZ ZAJEDENICE
   Način na koji su naša društva organizirana, često znači kako osobe s invaliditetom nisu u mogućnosti u potpunosti uživati svoja ljudska prava, da su isključeni iz društva. Statistički podaci pokazuju neprihvatljivo nisku obrazovnu razinu, te razinu zaposlenosti ljudi s invaliditetom. To rezultira, u usporebi s građanima koji nemaju invaliditet, velikim brojem osoba s invaliditetom koji žive u stanju istinskog siromaštva.

4. LJUDI S INVALIDITETOM: NEVIDLJIVI GRAĐANI
   Diskriminacija ljudi s invaliditetom koji put temeljena je na predrasudama o njima, no često je prouzročena činjenicom kako su osobe s invaliditetom većinom zaboravljene i ignorirane. To rezultira stvaranjem i pojačavanjem barijera u okolišu i stavovima koje onemogućuju osobama s invaliditetom da zauzmu svoje mjesto u društvu.

5. OSOBE S INVALIDETOM ČINE DIVERZIVNU GRUPU
   Kao i ostale pripadnici društva i osobe s invaliditetom čine vrlo diverzivnu grupu ljudi i samo ona politika koja to poštuje, može uspijeti. Posebno osobe koje su posve ovisne o njezi druge osobe i njihove obitelji traže naročitu pažnju društva, jer one su često najzaboravljenije od svih osoba s invaliditetom. Također, žene s invaliditetom, te ljudi s invaliditetom pripadnici narodnih manjina, nerijetko su suočeni s dvostrukom i čak višestrukom diskriminacijom, a što je rezultat interakcije diskriminacije prouzročene njihovim invaliditetom i diskriminacije zbog njihovog spola ili etničkog porijekla. Za ljude oštećenog sluha je raspoznavanje znakovnog jezika temeljno pitanje.

6. NEDISKRIMINACIJA + POZITIVNO DJELOVANJE = UKLJUČENJE U ZAJEDNICU
   Nedavno usvojena Povelja Europske unije o temeljnim pravima priznaje kako za postignuće jednakosti za osobe s invaliditetom, pravo da ne budu diskriminirane mora biti nadopunjeno pravom za korist iz mjera kojima je namjera osiguranje njihove samostalnosti, integracije i sudjelovanja u životu zajednice. Taj sintetički pristup vodio je Madridski kongres na kojem se okupilo više od 600 sudionika u ožujku 2002. godine.

Naša vizija

Naša vizija se najbolje da opisati kontrastom između nove vizije i one stare, koju valja promijeniti:

• NE osobama s invaliditetom kao objektima milosrđa... DA osobama s invaliditetom kao osobama koja imaju prava.

• NE osobama s invaliditetom kao pacijentima... DA osobama s invaliditetom kao neovisnim građanima i potrošačima.

• NE stanju gdje stručnjaci donose odluke u ime osoba s invaliditetom... DA neovisnom odlučivanju i preuzimanju odgovornosti osoba s invaliditetom i njihovih organizacija u pitanjima koje se njih tiču.

• NE fokusiranju na samo individualne hendikepe... DA za eliminaciju barijera, reviziju društvenih normi, politike, kulture i promociji okoliša koji daje podršku i pristupačnost.

• NE obilježavanju ljudi kao ovisnima i nezaposlivima... DA za naglasak na mogućnostima i pružanju aktivnih mjera podrške.

• NE stvaranju gospodarskih i društvenih procesa za nekolicinu... DA stvaranju fleksibilnog svijeta za mnoge.

• NE nepotrebnom odvajanju u obrazovanju, zapošljavanju i drugim sferama života... DA za integraciju osoba s invaliditetom u društveni život.

• NE politici za osobe s invaliditetom koja se tiče samo nekih ministarstava... DA za uključenje politike za osobe s invaliditetom kao odgovornosti cijele vlade.

ZAJEDNICA KOJA UKLJUČUJE - ZA SVAKOGA

Implementacija naše vizije će biti od koristi ne samo osobama s invaliditetom, nego društvu u cjelini. Društvo koje jedan dio svojih članova isključuje, siromašno je društvo. Djela koja vode prema poboljšanju uvjeta za osobe s invaliditetom idu k oblikovanju fleksibilnog svijeta za svakoga. "Što je učinjeno danas u ime osoba s invaliditetom imat će značaj za sve u sutrašnjem svijetu."

Mi, sudionici Europskog kongresa o invaliditetu, održanom u Madridu, dijelimo ovu viziju i tražimo od svih relevantnih financijskih čimbenika da razmotre Europsku godinu osoba s invaliditetom 2003. kao početak procesa koji će učiniti viziju stvarnom. 50 milijuna Europljana s invaliditetom očekuje od nas davanje impulsa procesu koji će to ostvariti.

Naš program za ostvarenje ove vizije

1. ZAKONSKE MJERE
   Bez odgode se mora donijeti sveobuhvatno antidiskriminacijsko zakonodavstvo u cilju otklanjanja postojećih barijera i sprječavanja postavljanja novih barijera, s kojima se ljudi s invaliditetom mogu susresti u obrazovanju, zapošljavanju, kao i pristupu dobrima i uslugama, a koje onemogućuju osobama s invaliditetom postizanje potpunog sudjelovanja u društvu i neovisnost. Točka o nediskriminaciji, članak 13 Ugovora Europske unije, omogućuje to na razini zajednice, te time pridonosi težnji za Europom bez barijera za ljude s invaliditetom.

2. PROMIJENA STAVOVA
   Antidiskriminacijsko zakonodavstvo se dokazalo kao uspješno sredstvo prilikom donošenja promijena u stavovima prema osobama s invaliditetom. Međutim, sam zakon nije dovoljan. Bez snažnog angažmana cijelog društva, uključujući ovdje i ljude s invaliditetom i njihove organizacije u osiguravanju svojih prava, zakonodavstvo ostaje samo prazan okvir. Zato je edukacija javnosti važna i kao podrška zakonskim mjerama i u razvijanju razumijevanja za potrebe i prava osoba s invaliditetom, a i za borbu protiv predrasuda i stigmatizacija koji još postoje.

3. SLUŽBE KOJE PROMOVIRAJU NEOVISNO ŽIVLJENJE
   Postizanje cilja, jednakog pristupa i sudjelovanja, također traži i da resursi budu usmjereni na takav način kako bi pojačali sposobnosti osoba s invaliditetom za sudjelovanjem, te njihovo pravo na neovisan život. Mnogim osobama s invaliditetom za svakodnevni život potrebna je pomoć i njega. Službe koje to omogućuju moraju davati kvalitetne usluge, temeljene na potrebama osoba s invaliditetom, moraju biti integrirane u društvo i ne smiju biti uzrokom segregacija. Takva podrška je u suglasju s Europskim socijalnim modelom solidarnosti - modelom koji priznaje našu kolektivnu odgovornost jednog prema drugome, a posebno prema onima koji trebaju pomoć.

4. PODRŠKA OBITELJIMA
   Obitelji osoba s invaliditetom, posebno djece s invaliditetom i osoba koje su posve ovisne o njezi druge osobe i nisu u mogućnosti same se zastupati, imaju nezamijenjivu ulogu u njihovom obrazovanju i uključenju u društvo. Uzimajući to u obzir, potrebno je da vlasti donesu potrebne mjere za obitelji kako bi im se omogućila njihova podrška za osobe s invaliditetom na najpotpuniji način.

5. POSEBNA PAŽNJA ZA ŽENE S INVALIDETOM
   Europska godina je dobra prilika za razmatranje stanja ženâ s invaliditetom s novog gledišta. Isključenje iz društva s kojim se žene s invaliditetom suočavaju ne može se objasniti samo njihovim invaliditetom, nego treba uzeti u obzir i njihov spol. Borba protiv mnogostruke diskriminacije ženâ s invaliditetom treba činiti kombinacija općih mjera i pozitivnih mjera načinjenih u suradnji sa ženama s invaliditetom.

6. UKLJUČENJE INVALIDITETA U DRUŠTVO
   Osobe s invaliditetom moraju imati pristup cijelokupnim zdravstvenim, obrazovnim, profesionalnim i socijalnim uslugama, te svim onim mogućnostima koje su dostupne i građanima bez invaliditeta. Implementacija sveobuhvatnog pristupa invaliditetu i osobama s invaliditetom traži promijene u sadašnjoj praksi na nekoliko razina. Prvenstveno treba osigurati da službe budu na usluzi osobama s invaliditetom, te koordinirane unutar i između različitih sektora. Potrebe za pristupačnošću različitih grupa osoba s invaliditetom treba uzeti u obzir prilikom planiranja bilo koje aktivnosti, a ne onda kad su planovi već gotovi. Potrebe ljudi s invaliditetom i njihovih obitelji variraju i važno je iznaći opsežan odgovor koji uzima u obzir i cijelu osobu i razne aspekte njenog života.

7. ZAPOŠLJAVANJE KAO KLJUČ ZA UKLJUČENJE U ZAJEDNICU
   Posebni se napori trebaju poduzeti za unaprijeđenje pristupa osoba s invaliditetom k zapošljavanju, najbolje k općem tržištu rada. Ovo je jedan od važnih načina borbe protiv isključenja osoba s invaliditetom iz zajednice i u promicanju njihovog neovisnog života i dostojanstva. To zahtijeva ne samo aktivnu mobilizaciju socijalnih partnera, već i državnih vlasti, koje trebaju nastaviti u osnaživanju mjera koje već postoje.

8. NIŠTA O OSOBAMA S INVALIDITETOM BEZ OSOBA S INVALIDITETOM
   Godina mora biti prilika za potporu osobama s invaliditetom, njihovim obiteljima, njihovim zagovarateljima i njihovim organizacijama u proširenju njihovih političkih i društvenih okvira na svim razinama društva, kako bi mogli sudjelovati u dijalogu s vladama, ući u strukture odlučivanja, te postići napredak u pitanjima jednakosti i uključenja u društvo.
   Svako djelovanje mora biti poduzeto u dijalogu i suradnji s relevantnim predstavnicima organizacija osoba s invaliditetom. Takvo sudjelovanje ne smije se ograničiti samo na primanje informacija i pružanje potpore odlukama. Zapravo, na svim razinama odlučivanja, vlade moraju ustanoviti ili osnažiti postojeće mehanizme za konzultaciju i dijalog koji će omogućiti osobama s invaliditetom da kroz svoje organizacije daju svoj doprinos prilikom planiranja, implementacije, nadzora i ocjenjivanja svake poduzete mjere.
   Snažan savez između vladâ i organizacijâ osobâ s invaliditetom temeljna je poluga za najdjelotvorniji napredak jednakih mogućnosti i sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom.
   Kako bi se taj proces olakšao, potrebno je kroz dodjelu većih sredstava pojačati sposobnost organizacija osoba s invaliditetom, u cilju poboljšanja njihovog rukovođenja i vođenja projekata. To implicira i odgovornost organizacija osoba s invaliditetom da kontinuirano podižu razinu svoje uprave i zastupanja.

Prijedlozi za djelovanje

Europska godina osoba s invaliditetom 2003. treba značiti napredak u području pitanja vezanih za invaliditet, a to traži i aktivnu podršku u širokom partnerskom pristupu svih relevantnih financijskih čimbenika. Zbog toga su i dati konkretni prijedlozi za sve relevantne financijske čimbenike. Ove akcije trebaju biti poduzete u tijeku Europske godine, te nastavljene i dalje; napredak će se procijeniti naknadno.

1. VLASTI EU I NACIONALNE VLASTI U EU I U ZEMLJAMA PRISTUPATELJICAMA
   U ovom procesu, vlasti moraju davati primjer i biti prve, a ne biti pasivni promatrači. One trebaju:

   • Preispitati sadašnji lokalni i državni zakonski okvir na polju borbe protiv diskriminacijskih primjera u obrazovanju, zapošljavanju, te pristupu robama i uslugama.

   • Potaknuti istrage o ograničenjima i diskriminirajućim barijerama koje limitiraju slobodu osoba s invaliditetom u njihovom punom sudjelovanju u društvu, te poduzeti sve potrebne mjere koje će popraviti stanje.

   • Preispitati rad služba i sustav pravâ, kako bi se osiguralo da one pomažu i potiču osobe s invaliditetom da ostanu i/ili postanu integralnim dijelovima društva gdje žive.

   • Provesti istrage u vezi nasilja i zlostavljanja počinjenih nad osobama s invaliditetom, s posebnom pažnjom na one osobe s invaliditetom koje žive u velikim domovima.

   • Osnažiti zakone vezane uz invaliditet kako bi se osiguralo osobama s invaliditetom isto pravo pristupa svim javnim i društvenim objektima kao što imaju i ostali ljudi.

   • Svojim aktivnim sudjelovanjem u izradi Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom doprinositi promociji ljudskih prava osoba s invaliditetom bilo gdje u svijetu.

   • Kako bi se doprinijelo poboljšanju stanja osoba s invaliditetom u zemljama u razvoju, uključenje socijalne integracije osoba s invaliditetom treba biti jedan od ciljeva prilikom razvoja zajedničke suradnje između pojedinih država u razvoju i Europske unije.

2. LOKALNE VLASTI
   Europska godina mora se početi događati najprije na lokalnoj razini, gdje su građanima jasni problemi i gdje organizacije osoba s invaliditetom ostvaruju većinu svog djelovanja. Treba činiti maksimalna nastojanja kako bi se fokusirala promocija, sredstva, te aktivnosti na lokalnoj razini.
   Lokalni dužnosnici trebaju se pozivati kako bi integrirali potrebe ljudi s invaliditetom u gradskoj i općinskoj politici, uključujući obrazovanje, zapošljavanje, stanogradnju, prijevoz, zdravstvene i socijalne službe, imajući pritom na umu različitost osoba s invaliditetom, uključujući, između ostalih, starije osobe, žene i useljenike.
   Lokalne vlasti trebaju u suradnji s predstavnicima osoba s invaliditetom izraditi svoje lokalne planove za djelovanje vezane uz invaliditet i ustanoviti odbore koji će provoditi aktivnosti tijekom Godine.

3. ORGANIZACIJE OSOBÂ S INVALIDITETOM
   Organizacije osoba s invaliditetom, kao predstavnice osoba s invaliditetom, najodgovornije su u postizanju pozitivnih rezultata Europske godine. One se smatraju ambasadorima Europske godine za aktivni pristup svim relevantnim financijskim čimbenicima u predlaganju konkretnih mjera i utemeljenju dugotrajnih partnerstava, tamo gdje ona još ne postoje.

4. POSLODAVCI
   Poslodavci moraju pojačati svoja nastojanja kako bi u svoje zaposlenike uključili, zadržali i promovirali osobe s invaliditetom. Također, trebaju svoje proizvode i usluge prilagoditi na način da ovi budu pristupačni ljudima s invaliditetom. Poslodavci moraju preispitati unutarnje funkcioniranje poduzeća kako bi osigurali da ono ni na koji način ne onemogućuje osobama s invaliditetom uživanje jednakih mogućnosti. Udruge poslodavaca mogu sudjelovati u tim nastojanjima u prikupljanju što je više moguće pozitivnih primjera koji već postoje.

5. SINDIKATI
   Prilikom pregovora o granskim ugovorima, te onima u poduzećima, sindikati moraju pojačati svoja nastojanja kako bi se poboljšao pristup i podrška za zapošljavanje osoba s invaliditetom, te osiguralo da ljudi s invaliditetom imaju korist od jednake mogućnosti pristupa izobrazbi i napredovanju. Posebno treba paziti na promicanje sudjelovanja i zastupljenosti radnika s invaliditetom unutar vlastitih struktura odlučivanja, te unutar onih koje postoje u poduzećima i profesionalnim sektorima.

6. MEDIJI
   Mediji trebaju stvarati i jačati partnerstva s organizacijama osobâ s invaliditetom kako bi se poboljšala slika o ljudima s invaliditetom u masovnim medijima. U medijima mora biti uključeno više informacija o osobama s invaliditetom u cilju postizanja svijesti o ljudskim razlikama. Kad se bave stvarima vezanim za invaliditet, mediji trebaju izbjegavati bilo kakav patronizirajući ili ponižavajući pristup, već se moraju usredotočiti na barijere s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju, te na pozitivni doprinos društvu koji mogu dati osobe s invaliditetom kad se barijere jednom prevladaju.

7. OBRAZOVNI SUSTAV
   Škole trebaju zauzeti vodeću ulogu u širenju poruke razumijevanja i prihvaćanja pravâ osobâ s invaliditetom, trebaju pomagati u eliminaciji strahova, mitova i zabluda, te pomagati nastojanja cijele zajednice. Školski resursi moraju biti što razvijeniji i rašireniji, kako bi mogli pomoći učenicima u razvoju osjećaja za individualitet, uzimajući u obzir invaliditet u njima samima ili kod drugih ljudi, te im pomoći u pozitivnom smislu prihvaćati razlike.
   Nužno je omogućiti obrazovanje svima, bazirajući se na postavkama jednakosti i sudjelovanja svih. Obrazovanje igra ključnu ulogu u određivanju budućnosti svake osobe; i s osobnog stajališta, kao i sa stajališta društva i stručnjaka. Obrazovni sustav ima biti, u tom smislu, ključno područje u osiguranju osobnog razvoja i uključenja u zajednicu, koje će dati djeci i mladima s invaliditetom neovisnost koliko god je to moguće. Obrazovni sustav je prvi korak prema društvu koje uključuje svaku osobu.
   Škole, više škole i sveučilišta trebaju, među novinarima, oglašivačima, arhitektima, poslodavcima, socijalnim i zdravstvenim radnicima, volornerima i članovima lokalnih vlasti, a u suradnji s aktivistima organizacija osoba s invaliditetom, inicirati predavanja i radionice u cilju podizanja svijesti o stvarima vezanim uz invaliditet.

8. ZAJEDNIČKO NASTOJANJE GDJE SVATKO MOŽE I TREBA DATI SVOJ DOPRINOS
   Osobe s invaliditetom traže prisutnost u svim sferama života, a to traži od svih organizacija preispitivanje svog djelovanja, kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom mogu njima pridonijeti svojim radom i imati koristi od njih. Primjeri za te vrste organizacija su: udruge potrošača, udruženja mladih, kulturna, odnosno vjerska udruženja, te ostale socijalne organizacije koje reprezentiraju specifične grupe građana. Od velike je važnosti i uključenje prostora kao što su muzeji, kazališta, kina, stadioni, kongresni centri, trgovački centri i poštanski uredi.

Mi, sudionici Madridskog kongresa, podupiremo ovu Deklaraciju i obvezujemo se propagirati ju što je više moguće, kako bi dospjela do najširih slojeva, te ćemo podsticati sve relevantne financijske čimbenike da podrže Deklaraciju prije, u vrijeme i poslije Europske godine osoba s invaliditetom. Podupirući ovu Deklaraciju, mi organizatori izražavamo svoj zajednički dogovor o viziji Madridske deklaracije i obvezujemo se poduzeti akcije koje će prodonijeti procesu koji će donijeti stvarnu jednakost za sve osobe s invaliditetom i njihove obitelji.